Biblija često govori o "Duhu Svetomu" ili o "Božjem Duhu". Duh Božji je "lebdio nad vodama" kad je svijet stvaran. Božji Duh daje prorocima riječ, kad Božjem narodu treba praktičnih savjeta. Krist postaje čovjekom "po Duhu Svetom". Kod njegova krštenja, u času kad pokazuje solidarnost s čovjekovom patnjom, krivnjom i smrti, otvara se nebo i Božji Duh potvrđuje njegov put. Kad na ovoj zemlji nastaje konkretna zemaljska Crkva, nastaje dahom i ognjem Duha Svetoga. Gdje god djeluje Duh, nastaje nešto opipljivo, vidljivo, osjetno. Nastaje prava pravcata ovosvjetska stvarnost ispunjena svjetlom i smislom Božje prisutnosti. ... Zanimljivo je da Biblija ne govori o "Duhu" kada govori o velikim stvarima "onamo gore", nego kad govori o događajima na ovoj zemlji. Osnovno kretanje Duha ide prema dolje. Po tome se razlikuje kršćanska vjera od svih filozofija.
"Moliti u Duhu Svetomu" ne znači, dakle, dizati se iznad sebe u duhovne visine i prezirati tijelo, nego ići za Kristovim utjelovljenjem i stvarateljskim Božjim djelovanjem na zemlji i u ljudima. To znači: priznavati i potvrđivati sasvim ljudski svijet, na njemu stanovati i njega podnositi. Znači, taj svijet usavršavati, za njega nastupati i pred Bogom ga utjelovljivati.
Ženi koja se zanimala za religiozna pitanja, ne htijući se kritički suočiti s vlastitim životom, Isus je rekao da Bog ne stanuje u hramovima, tj. u isključivo religioznim prostorima. "Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." (Iv 4)
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje.
(Iv 21, 15-19)
“ Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše Tješitelju, dođi i utješi srce svakog čovjeka, koji plače u očaju.
Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše istine i ljubavi, dođi i napuni srce svakog čovjeka, koji bez ljubavi i istine ne može živjeti.
Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše života i radosti, dođi i daruj svakom čovjeku puninu zajedništva s Ocem i Sinom, u životu i u vječnoj radosti, za koju je stvoreno i određeno ljudsko srce.
Amen. “
papa Ivan Pavao II.
Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!
Prava marijanska pobožnost nikada ne zatamnjuje ili umanjuje vjeru i ljubav prema Isusu našem Spasitelju, jedinome posredniku između Boga i ljudi.
Povjeravanje Gospi jest ovlašteni put koji su iskusili brojni sveci kako bi vjernije nasljedovali Krista.
Njoj se, dakle, povjerimo.
U župnoj crkvi pobožnosti su u 18.30 sati.
U mjesnim kapelama po dogovoru.
Prava marijanska pobožnost nikada ne zatamnjuje ili umanjuje vjeru i ljubav prema Isusu našem Spasitelju, jedinome posredniku između Boga i ljudi. 
Duhovi 
