Isus osporavan u svome kraju




Nakon duže odsutnosti Isus posjećuje svoj kraj Nazaret. Ne dolazi u privatni posjet rodbini i svojoj majci. Dolazi sa svojim učenicima kao Učitelj s izvanrednim naukom i autoritetom. Subota je i poče učiti u sinagogi. “Mnogi” ga slušaju preneraženi. Postavljaju pitanje: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?” A oni dobro poznaju njegovo porijeklo, njegov zanat – drvodjelja i njegovo tjelesno porijeklo. I “sablažnjavaju se o njega”.

To je sablazan utjelovljenja i križa. Nazaret postaje simbol Izraela, i svakog od nas koji tražimo kao i Nazarećani da im Isus učini zemaljski život ljepšim, bogatijim, sretnijim. Nazarećani Isusa prihvaćaju kao čovjeka, ali ne kao Boga.

Isus se “čudio njihovoj nevjeri”, te nije učinio ni jedno čudo, osim što je ozdravio nekoliko nemoćnika. To potvrđuje poslovicom: “Nije prorok bez časti, doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.”

Nazarećani smo tako često i mi. Poznajemo Isusa često samo po tijelu, kao čovjeka, a ne kao Boga. Ne želimo da se miješa u naše privatne stvari, u našu sudbinu, u naš život. Želimo da to sebi sami uredimo bez njega. Tražimo ga samo kad je nevolja, bolest, smrt. Tražimo njegovu prisutnost kao Boga. Zato se čuda ne događaju u našem životu, u našoj povijesti, radi naše nevjere. Molimo Gospodina da nam umnoži vjeru te da i u nama i po nama ostvaruje čudesa svojega spasenja i ljubavi.

Krize, sumnje, neuspjesi ne smiju nas obeshrabriti, jer se upravo na tom terenu Božja milost proslavlja. I u slabostima i osporavanju Božje riječi ona ostaje izazov, znak, nemir, tjeskoba koja urodi dobrim plodom. Potrebna nam je vjera u Gospodina Isusa Krista, prihvaćajući njegovo utjelovljenje i smrt i uskrsnuće, jer samo nam to otkriva smisao i naših patnja i stradanja i naše smrti kao prijelaz u život vječni.

Veritas


IZLET


za čitače, ministrante i pjevače dječjeg zbora je 06.07.2009. – ponedjeljak, a idemo u Crikvenicu.

Polazak iz dvorišta župnog ureda u 5 sati, povratak navečer.

Roditelji neka potvrde slobodan odlazak (oni koji još nisu).
Ponijeti pribor za kupanje, nešto za popiti i za pojesti preko dana. I koju kunu. Pratnja je osigurana.

Sveta Ispovijed kod Vianney-a



Jednom je sveti arški župnik, Ivan Marija Vianney, veliki ljubitelj Euharistijskog Srca Isusova, izlazio iz ispovjedaonice, a mnoštvo je čekalo na red. Uočio je (po posebnom Božjem daru kojim je mogao vidjeti ono što je ostalom "običnom" svijetu nevidljivo) pored ispovjedaonice "rogonju", kako je on nazivao đavla.

Upitao ga je: - "Što ti činiš ovdje?", a on odgovori: - "Vraćam što sam uzeo." - "A što si to uzeo?" - "Uzeo sam ljudima stid, pa im ga sada vraćam! A i da tebe ne štiti Ona (Gospa) i on (sv. Mihovil), davno bih se ja i s tobom obračunao." I najednom nasta buka u crkvi , kao od nekakvog potresa, te se probudila savjest kod mnogih.

Zaključak: Dakle đavao je uzeo ljudima stid kada su griješili, tada ih nije bilo sram zbog grijeha kojeg u tom trenutku čine, ali sada kada bi se trebali dobro i iskreno ispovjediti, e sada đavao opet dolazi i vraća im stid kako se zbog srama pred Bogom ili svećenikom ne bi mogli dobro ispovjediti.

Svećenička godina



Papa Benedikt XVI. proglasio je Svećeničku godinu u povodu 150. obljetnice smrti sv. Arškog žušnika Ivana Marije Vianneya (1786.-1859.).

Godina je započela 19.6. na blagdan Presvetog Srca Isusova, a završava na isti datum sljedeće godine velikim međunarodnom hodočašćem svećenika u Rim.

Svečanom molitvom večernje, Papa je otvorio Godinu svećeništva.
Glavna tema Godine je "Kristova vjernost,- svećenikova vjernost".
Uzornog, skromnog i svetog župnika iz Arsa, Papa kao primjer stavlja svim svećenicima.
Svetog župnika proglasiti će zaštitnikom svećenika.



U povodu Svećeničke godine, Kongregacija za kler otvorila je službenu internetsku stranicu "Annus Sacerdotalis" na adresi www.annussacerdotalis.org.