Dobih neki dan poruku:"Zanimljivo, crkva u mome mjestu posvećena je Sv. Jurju. No nikada nisam razmišljala o njemu niti o njegovoj ulozi u kršćanstvu". A što je s ostalima?

Ne samo da ne razmišljaju o njemu. Mnogi ni ne primijete da je tu crkva njemu posvećena. Mnogi ne vide da crkva ima i ulazna vrata i ne ulaze kroz njih. Ne čujete ni zvona kad pozivaju na slavlje blagdana i svete liturgije. Naučite barem ovo prigodom ovogodišnje proslave BLAGDANA Sv. Jurja :

Hagiotopografija (od gr. hagios=svet, topos=mjesto i graphein=pisati) na hrvatski bi se moglo prevesti kao "OPIS SVETOG MJESTA" a sadrži popis svih svetih mjesta na nekom prostoru, mjesta posvećena Bogu ili svecima te njihov utjecaj na prostor i život ljudi koji žive na tom prostoru.
Zaštita (patronat) sveca nad mjestom datira već od 1334. i traje do danas, a osim religioznog sadrži u sebi i niz drugih sadržaja te utjecaja na život u prostoru, pa i na organizaciju tog prostora.
Većina crkava podignuta je na istaknutim mjestima, najčešće na uzvisinama ili na raskršću puteva. S jedne strane to znači biti bliže nebu, a s druge strane znači "ono što vidim (onog tko me vidi), to i štitim".
Ima i drugih utjecaja:
Psihološki - zavjeti svecima donose olakšanje u psihičkim napetostima.
Kulturni - patronat sveca povod je značajnim umjetničkim djelima i kulturnim događanjima; grade se crkve, nastaju kipovi i slike.
Društveno-gospodarski - osnivaju se bratovštine- udruge kao činitelji rješavanja društvenih problema i međusobne pomoći braći, organiziraju hodočašća kao određen oblik turističke privrede, a sajmovi prigodom blagdana sveca mjesta su razmjene dobara i mišljenja, saznavanja novosti.
Politički - preko svetaca često se šire strani utjecaji pa i vlast osvajača; jedan od prvih zahvata osvajača na novom teritoriju bit će rušenje starih svetišta i podizanje novih, vlastitih, o čemu smo se mogli uvjeriti i u ovom našem posljednjem, Domovinskom ratu.

Ovaj tjedan pred nama su veliki i značajni sveci.
Proučite malo njihov život. U današnje vrijeme znadete ispričati život mnogih ljudi, poznate mnoge osobe.
Neka vam život svetaca ne bude nepoznanica. Dajte si truda i upoznajte ih.
Ono dobro što znadete kao primjer iz njihovog života, može nama i te kako koristiti. Može nam poslužiti za osobnu izgradnju i dobro svojih bližnjih. (npr, posuđeno vrati, u dućanima preko bilježnice kupljeno vratiti, ne piti na veresiju, …)

Listam naše crkvene knjige i gledam maticu umrlih;

svakom drugom piše u rubrici da nije primio BOLESNIČKO pomazanje - taj sakrament koji bi trebao biti jedan od bitnijih…

osim možda za one koji misle ostati zauvijek!

I čini mi se da je najčešće kriv za takovo stanje nemar ukućana, koji su sve stigli i sve poslove priveli kraju, ali nisu ni pomislili na dostojanstven odlazak člana svoje obitelji - a kako tek očekivati da će na svoj odlazak ikada pomisliti i za njega se spremati!?

Imenice grob i groblje, vrlo su prisutne i u svakodnevnom razgovoru. Nalazimo ih u mnogim frazama, koje su zacijelo i dio vašega aktivnog rječnika. Biti (ili stajati) jednom nogom u grobu govori se za stare, onemoćale ljude. Takve jadnike nerijetko nazivaju i živi grob. Kopati komu grob govori se obično za ljude koji iza leđa žele komu naškoditi (to je, naravno, negdje drugdje, daleko od naših ljudi i krajeva). Ako živite s dragim ljudima koji vas stalno gnjave i dodijavaju vam, u jednom trenu kad se prelije čaša reći ćete im da će vas otjerati u grob prije reda. Ako pak izgledate (fizički) loše, ako ste vrlo blijedi, reći će vam da izgledate kao da ste ustali iz groba. Ako imate nožicu koja stane samo u cipelicu veću od broja 47, za vas je rezervirana izreka da vam je stopalo kao dječji grob. Naravno, kad je riječ o čuvanju tajne, od vas nema pouzdanijeg čovjeka, vi ćete povjerenu vam tajnu čuvati tako da ćete šutjeti kao grob, a - ako se baš inzistira - i ponijeti tajnu sa sobom u grob. Do groba i preko groba može se protezati ljubav, odanost, vjernost. No često se pokojnik još nije ni ohladio u grobu, a vaši se prekogrobni osjećaji stubokom mijenjaju, pa se pokojnik od vašega ponašanja okreće u grobu. Sablažnjavaju se i živi - kad se pravite da ih ne poznate pa prolazite pokraj njih kao pokraj turskoga groblja.

Tri župnika razgovaraju o tome kako će se riješiti slijepih miševa u crkvi.
Prvi reče: ja sam pokušao zračnom puškom pa sad imam rupe na freskama.
Drugi ih je sve skupio i daleko odvezao ali su se opet vratili.
Treći župnik je uspio. Sve ih je krstio i krizmao i od tada ih u crkvi vidio nije.

Što je s našim prošlogodišnjim krizmanicima , prvopričesnicima, oni koji su se vjenčali. - Jesu li oni stvarno poput šišmiša?

Neki dan kupujem na kiosku cigarete kad tamo župljanin, kupio "Erotski časopis.

-Pitam ga onako, jeli to za tebe? Kaže da ne, da je to za prijatelja. Dobro je na drugoga misliti.
Kad bi barem bilo tako i sa crkvenim tiskom.. Mnogi ga ne čitaju, ne znaju ni da postoji.

Zato dragi župljani, ako vi ne želite čitati crkvenu štampu, vodite brigu o svojem bližnjem, pa kupite koji časopis za nekoga drugoga i poklonite mu ga.

Čitajte crkveni tisak, obogatite svoj rječnik i istine o svojoj vjeri.

BUMBAR -KALENDAR

O blagdanu Božića mnogi štampaju kalendare s različitim motivima, mnogi ih kupuju, vješaju o zid. Kalendar zapravo prati zbivanja koja su prisutna u prirodi i svijetu. Oni nas stalno na nešto podsjećaju. Potiču nas da se i s nama nešto događa. Naši crkveni kalendari potiču nas da revnije slavimo zbivanja tokom crkvene godine. No premalo je onih koji kasnije te iste kalendare koriste, koji se njima služe. Malo je onih koji se sjete da po kalendaru treba slaviti crkvene blagdane, nedjelje, nečije godišnjice. Ovu korizmu mnogi naši nisu ni primjetili da je zapisana u kalendaru a kamo li da je onda i prožive. Kao što je u kalendaru Uskrs zapisan i ostaje samo mrtvo slovo papiru, tako i mnogi naši župljani ostaju mrtvi u svome srcu i duši.

Živjeti kao kršćanin

Svake nedjelje kršćani dolaze u hram Božji, slušaju svetu misu, propovijed, dolaze svojim kućama uz pozdrav: „Svete mise blagoslov." No, nose li ustinu blagoslov sa sobom i u sebi? Za vrijeme mise nerijetko čujemo šaputanja: Gledi ju, kak se samo šepuri. Kaj misli tko je ona? Zgazila bi ju kak crva da mogu. Zbog nje bih, samo da ju ne gledam, preselila na drugi planet. Druga pita: Tko je ona? Ti je poznaješ? Pa opet, šapat: „ Hvala Bogu, ne osobno, ali sam čula kakva je. Pa, gledaj samo kak se drži. Kaj misli, da je nekaj posebno. Strašno." Da, strašno i prestrašno. Sudimo nekom koga uopće ne poznajemo. Jesmo li ustvari uopće kršćani? Možda jesmo, ali samo teoretičari kršćanstva, dok praktičari vjerojatno nikad i nećemo biti. Živite kao kršćani. Bez toga, niste kršćani, koliko god posjećivali hram Božji.

PODRAVSKI JAL

- poznat je nadaleko naš podravski jal. Kad sused kupi novi auto, gazda stavlja bar fasadu. Ne znate što je gore. Jel' kad netko ima, ili nema. Ako ima, vjerojatno nešto mulja, ako nema - kažu ljenčina. Ostane li netko bez posla, svi ga tapšu po ramenu, a čim odmaknu iza prvog ugla, usne se rastegnu u osmijeh. Što je to došlo na ovaj svijet? Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe - veli Isusova zapovijed ljubavi. I... što nam govori podravski jal? ...Da ne volimo ni sami sebe!

... po imenima
Po imenima se razlikujemo i prepoznajemo kojem narodu i vjeri pripadamo. Ako je netko Mujo, Suljo, Haso ili Fata, vjerojatno je iz BiH. Ako je netko Jovan Stevo ili Đorđe, pretpostavljamo da je Srbin. Janez, Polonca su zasigurno iz Slovenije. Odakle su, po toj logici razlikovanja i prepozna-vanja vlastitog identiteta Sindi, Rea, Đina, Esmeralda...? Prema statističkim podacima Matice krštenih oni su iz naše župe. Da u župi nema Roma (cigana) nestala bi imena kao što su: Velimir Renata, Martina, Biserka,... I teško je povjerovati da bi bilo koji Englez svojem djetetu dao ime Krešimir, Zvonimir.. IZA IMENA UVJEK STOJI OSOBA. Po imenima se dajmo prepoznati u svijetu

Jesen se bo fletno presmeknola. Več diši v zroku grozdje, čmele i bumbari koli jenga oblečejo. Šteli bi i uni za sebe jengovoga slotkoga soka.Kaj uni znoju što mu je gazda?Vobi jih k sej, lepo je i dišeče i uni se k jemu zelečejo.
Po poljo grahi zrelejo, visijo po kuruzi kak đunđi. Jesen je bogota i saki bi štel sebi čim bole napuniti podrume i hambore.Al nesmemo biti kak bumbari - zaletati se na uno kaj neje naše, kak god bilo lepo i bogoto. Sosedova kuruza je sosedova kuruza i v nje neje naš grah, sosedove gorice so sosedove gorice i v jimi neje naše grozdje, a mi nesmo bumbari. Ak vam se ipak takvoga kaj dogodi - sosedo zauzvrat bor pognojite ili zorjite zemljo.